UVOD

Monetarna politika je skup propisa, pravila, mjera i instrumenata kojima se u monetranoj sferi društvene reprodukcije reguliše novčana masa kao i cirkulacija novca u prometnim kanalima.

Monetarnom politikom kontroliše se ponuda novca od strane centralnih banaka. Ona se sastoji od politike ograničavanja novčane ponude i  politike ekspanzivne novčane ponude.

Činjenica je da stepen mobilisanosti kapitala mijenja efikasnost monetarne i fiskalne politike na jedinstvenom valutnom području. Efikasnost monetarne politike zavisi od brzine kojom se njeni impulsi prenose na svako pojedino tržište ali i o međusobnoj povezanosti finansijskih tržišta među članicama jedinstvenog valutnog područja.

Za uspješno sprovođenje jedinstevne monetrane politike potreban je visok stepen konvergencije  zemalja istog valutnog područja.  S obzirom na proširenje EU i potencijalno skoro proširenje EMU , ovo pitanje dobija na važnosti.

Centralna banka može da obezbedi sprovođenje svojih funkcija uz pomoć instrumenata
monetarno - kreditnog regulisanja, od kojih se izdvajaju : eskontna stopa, obavezna rezerva,
utvrđivanje minimalne rezerve likvidnosti, kupovina i prodaja hartija od vrijednosti, učešće u
deviznim transakcijama, ograničenje plasmana i slično.

Monetarna politika svojim mjerama i instrumentima reguliše nivo, strukturu i dinamiku novčane mase kao i cirkulaciju novca u monetarnoj sferi društvene reprodukcije.

Monetarnom politikom obezbeđuje se optimalan odnos količine novca u opticaju i kvantitativnog karaktera društvenog proizvoda u okviru jedne nacionalne privrede. Ona se svodi na aktivnosti centralne banke koje se odnose na emisiju i povlačenje novca iz opticaja u cilju obezbeđenja adekvatne količine novca u nekoj nacionalnoj privredi.

1.      MONETARNA POLITIKA I CENTRALNA BANKA

U bankarskom i monetarnom sistemu najvećeg broja zemalja centralno mjesto zauzima centralna banka. Iako se ona u nekim zemljama zove: emisiona, državna, rezervna ili centralna u osnovi njene funkcije su jednake. S obzirom da komercijalne banke drže svoje depozite i sredstva rezerve kod centralne banke, otuda proizilazi i naziv za centralnu banku kao banku banaka.

Centralna banka je monetarni autoritet koji ima kontrolu slobode odlučivanja o zalihama rezervi komercijalnih banaka. To podrazumijeva monopol na određivanje visine rezervi komercijalnih banaka. Centralna banka ima mogućnost da određuje monetarnu politiku po vlastitoj volji.

Glavna uloga centralne banke ogleda se u  sprovođenju ekonomske politike  kroz vođenje monetarno - kreditne  i devizne politike te kroz osiguranje stabilnosti nacionalne valute.

Ona je neprofitna institucija, odgovorna za međunarodnu likvidnost zemlje i stabilnost nacionalne valute. Centralna banka ima značajnu ulogu na finansijskom tržištu gdje određuje nivo novčane mase i visinu kamatne stope.

Emisijska dobit ostvaruje se kao razlika prihoda i rashoda i u velikom broju zemaja predstavlja prihod državnog proračuna.

Osnovne funkcije i zadaci centralne banke su :

1. emisija novčanica, novca i kredita,

2. sprovođenje mjera kreditno - monetarne politike,

3. eskontna politika,

4. operacije na otvorenom tržištu,

5. politika obaveznih rezervi,

6. obavljanje određenih poslova na račun države,

7. održavanje spoljne likvidnosti.

Centralna banka vrši i niz drugih funkcija kao što su: kreditiranje komercijalnih banaka, kontrola i  regulacija rada banaka. Ona je jedina institucija koja ima pravo i mogućnost da vrši  kontrolu rezervi u bankarskom sistemu.

Najsloženije pitanje monetarne politike jeste šta treba da kontroliše centralna banka, kao emisiona institucija. Promjena novčane ponude  direktno utiče na kamatnu stopu, sto se odražava i na investiciona ulaganja.

U stvarnom životu savremenih zemalja sve više jača uloga državne intervencije u monetrano kreditnoj oblasti, s posebnom kontrolom rada komercijalnih banaka.

Centralna banka doprinosi razvoju finansijskih tržišta operacijama na otvorenom tržištu i emisijom kvalitetnih hartija od vrijednosti.

Monetarna politika svake zemlje gradi se radi što efikasnijeg odvijanja procesa društvene reprodukcije i odmjerene regulacije količine novca u opticaju. Veća ili manja količina novca koja se nadje u opticaju dovodi  do posljedičnih poremećaja.

Optimalna novčana masa određena je ukupnim obimom novčanih transakcija i brzinom opticaja novca. Porast ukupnih novčanih transakcija prouzrokuje potrebu za većom količinom novca u opticaju, a veća brzina novčanog opticaja za  novčanom masom se smanjuje.

„ U zemljama razvijenih tržišnih ekonomija, centralne banke primjenjuju standardizovan izbor instrumenata monetarnih regulisanja koji čine:

·        obavezna rezerva,

·        rezerva likvidnosti,

·        kreditni poslovi centralne banke,

·        operacije na otvorenom tržištu,

·        politika eskonta , reeskonta i finansiranja,

·        politika eskontene stope Centralne banke,

·        ograničenje plasmana banaka.“[1]

U praksi većine Centralnih banaka, kao instrument monetarnog regulisanja najčešće se koristi mehanizam obavezne rezerve.

1.1.              INDIKATORI MONETARNE POLITIKE

Monetarni indikatori treba da obezbjede blagostanje i neophodne informacije potrebne za vođenje efikasne monetarne politike i ostvarenje njenih strateških ciljeva. Zahvaljujući njima stvaraju se uslovi za ispravno usmjeravanje mjera monetarne politike. Da bi se određeni ekonomski faktor svrstao u  monetarni indikator, potrebno je utvrditi odgovarajuće kriterijume.

Prvi kriterijum je konzistentnost što podrazumijeva da se ostvarenjem indirektnog cilja istovremeno pomaže postizanju krajnjeg cilja monetarne politike.

Drugi kriterijum jeste mjerljivost, tj. da se odabrana varijabla može sa lakoćom i precizno mjeriti.

Treći kriterijum  podrazumijeva pravovremenost, odnosno postojanje svakodnevnih ažurnih podataka o izabranom indikatoru.

Četvrti kriterijum je mogućnost da se mjerama monetrane politike može uticati na kretanje odabranog monetarnog indikatora. U monetarne indikatore svrstava se veći broj ekonomskih kategorija, a to su: količina novca u opticaju, društveni proizvod, zaposlenost i sl.

Za izračunavanje kupovne snage novca najčešće se  upotrebljava indeks cijena na malo i indeks troškova života. Ovaj indeks pokazuje promjene realne kupovne snage novca koji prima standardna porodica.

Indeks cijena na veliko karakterističan je za privredna kretanja. Praćenjem tog indeksa moze se utvrditi kretanje troškova života, odnosno indeks cijena na malo.

Danas u većini zemalja, bilans plaćanja predstavlja značajan indikator monetarne politike.On izražava odnos domaće i inostrane ekonomije, kao i uticaj između bilansa plaćanja i domaćih privrednih tokova.

 U slučaju da bilans plaćanja pokazuje suficit, monetarne rezerve će rasti, što ima za posljedicu porast obima kupovne snage, dok u slučaju deficita platnog bilansa dolazi do smanjenja monetarnih rezervi, a samim tim i do pada tražnje.

Brzina opticaja novca predstavlja učestalost promjene vlasnika i mjesta. Izračunavanje brzine opticaja novca podrazumijeva i promjene injegovog upotrebnog oblika, tj.gotovine i žiralnog. Zadržavanje novca u blagajnama je rezultat različitih faktora, kao sto su intervali isplata, penzija, kupovanje i plaćanje dospjelih obaveza, povjerenje građana u stabilnost valute....

Ekonomska suverenost zemlje određena je monetarnom suverenošću koja obuhvata monetarni, valutni i devizni sistem. Monetarna suverenost  usko je povezana sa ekonomskom suverenošću zemlje. Međutim u najnovijem periodu na nivou EU došlo je do prenosa suvereniteta na nadnacionalni nivo Unije (zajednička valuta i centralna banka).

Nezavisnost centralne banke veoma je bitna za uspostavljanje racionalnog funkcionisanja finansijskog i uže posmatrano bankarskog sistema zemlje, preko kojeg  utiče i na racionalno ponašanje ,privredno ponašanje subjekata u realnom sektoru.

Autonomija slobode cenralnih banaka se mjeri  stepenom slobode odlučivanja u kreditno-monetranoj i deviznoj politici.

                                    2. INSTRUMENTI MONETARNE POLITIKE

Najvažniji instrumenti monetarne politike su:

Ø      operacije na otvorenom tržištu, koje utiču na količinu rezervi i monetarnu bazu ;

Ø      promjene u eskontnom kreditiranju ,koje utiču na monetarnu bazu i

Ø      promjene u obaveznim rezervama ,koje utiču na monetarni multiplikator.

2.1. Operacije na otvorenom tržištu:

 

Operacije na otvorenom tržištu predstavljaju najvažniji instrument monetarne politike jer predstavljaju primarnu determinantu promjena u kamatnim stopama i monetarnoj bazi.

„ Kupovine na otvorenom tržištu utiču na povećanje rezervi i monetarne baze, čime povećavaju novčanu masu i smanjuju kratkoročne kamatne stope“[2]

Prodaje na otvorenom tržištu utiču na smanjenje novčane mase i povećavaju kratkoročne kamatne stope. Postoje dva tipa operacija na otvorenom tržištu :

·        ofanzivne operacije - koje imaju za cilj promjenu nivoa rezervi i monetarne baze ;

·        defanzivne operacije - čiji je cilj eliminisanje promjena  u drugim faktorima koji utiču na rezerve i monetarnu bazu , npr. (promjene  u depozitima ministarstva Feda).

U odnosu na ostale instrumente monetarne politike operacije na otvorenom tržištu imaju niz prednosti, kao što su :

1.      Operacije na otvorenom tržištu dešavaju se na inicijativu Feda koji ima punu kontrolu nad njihovim obimom;

2.      Operacije na otvorenom tržištu  su fleksibilne i precizne, a mogu se koristiti u bilo kojoj mjeri.

Ako je potrebna velika promjena u rezervama ili monetarnoj bazi, to se moze postići ovim operacijama na osnovu velike kupovine ili prodaje hartija od vrijednosti.

3.      Mogu se lako korigovati.

Ukoliko u sprovodjenu ovih operacija dodje do greške, Fed je odmah može ispraviti. Ukoliko je kamatna stopa na federalne fondove preniska, Fed to može odmah ispraviti prodajama na otvorenom tržištu.

4.      Operacije na otvorenom tržištu ne podrazumijevaju nikakva administrativna odlaganja i brzo se sprovode. Ukoliko Fed odluči da promjeni monetarnu bazu ili rezerve, on daje nalog dilerima hartija od vrijednosti, a trgovina se odmah obavlja.

2.2. Eskontna politika

Federalne rezerve po eskontnoj stopi odobravaju bankama kredite. Te usluge obavljaju se preko eskontnog šaltera. Postoje 3 vrste eskontnih kredita : primarni, sekundrani i sezonski kredit. U monetarnoj politici primarni kredit ima najvažniju ulogu.

„Kamatna stopa na te kredite je eskontna stopa koja je nešto viša u odnosu na  targetiranu kamatnu stopu na federalne fondove, obično za 100 baznih poena (jedan procentualni poen), pa je shodno tome u većini slučajeva obim eskontnog kreditiranja korišćenjem opcije primarnog kredita veoma mali.“[3]

Sekundarni kredit se odobrava bankama koje se suočavaju sa ozbiljnim finansijskim teškoćama i kojim je ugrožena likvidnost. Na ovaj kredit kamatna stopa iznosi 50 baznih poena iznad eskontne stope.

Sezonski kredit odobrava se malim bankama čije je poslovanje vezano za kreditiranje poljoprivede ili odobravanje kredita za godišnje odmore. Kamatna stopa kod ovog kredita vezana je za prosječnu kamatnu stopu na federalne fondove i kamatne stope na depozitne certifikate.

Korišćenje eskonta kako kreditora krajnje istance, veoma je važno sa uspješno sprovođenje monetarne politike. Fedova uloga kreditora osim sto sprečava bankarsku i finansijsku paniku ima i svoje loše strane. Ukoliko neka banka očekuje da će joj Fed odobriti eskontni kredit ,ona će se upustiti u veće rizike . Problem moralnog hazarda je veliki kada su u pitanju velike banke koje smatraju da će im Fed uvjek obezbjediti kredite kada se pojave teškoće jer bi njihova propast dovela do nastanke panike u bankarskom sistemu. Ova uloga Feda  postala je sve važnija o čemu svjedoče  iskustva sa bankom Continental Illinois.

2.3. Obavezne rezerve

Ako se obavezne rezerve povećaju, smanjuje se količina depozita , sto dovodi do smanjenja novčane mase. Osnovni zadatak politike obaveznih rezervi jeste mobilizacija određenog obima sredstava centralnih banaka. U zavisnosti od stepena likvidnosti bankarskog sistema i dinamike kreditnog potencijala mijenjala se i stopa obaveznih rezervi.

Propisom Upravnog savjeta, od banaka se zahtijeva da drže depozite u konvertibilnim markama kod centralne banke, u minimalno propisanom i znosu između 10 % i 15% od njihovih depozita i pozajmljenih sredstava izraženih u konvertibilnim markama.

Ove obavezne rezerve se primjenjuju jednako na sve komercijalne banke. Obavezne rezerve se održavaju držanjem gotovine ili novčanih depozita kod centralne banke i obračunavaju se kao prosječne dnevne rezerve u desetodnevnom periodu. 

Ukoliko banke u dva uzastopna perioda ne održavaju obavezne rezerve, centralna banke će prestati obavljati transakcije za te banke i obavjestiti ih kako bi preuzele odgovarajuće korake da nadoknade manjak tokom sedmice. Ukoliko i u trećem periodu ne bi preuzele nikakav korak, centralna banka obavještava nadležne bankarske institucije kako bi one započele postupak zatvaranja banke.

3.  OGRANIČENJA  CENTRALNE  BANKE  BIH

Naša Centralna banka se, po zakonu, ne može upuštati ni u kakve operacije na tržištu novca. Poslove licenciranja i bankarske supervizije vrše specijalizovane agencije za bankarstvo u entitetima koje se formiraju posebnim zakonima.

Specifičan sistem,  monetarnog odbora koji je propisan Zakonom o centralnoj banci, dozvoljava joj da emituje primarnog novca jednako njenim neto deviznim rezervama.

Operativno pravilo „currency board“ dozvoljava da se domaća valuta izdaje samo uz kupovinu konvertibilne devizne valute sa punim pokrićem u neto stranoj aktivi. To znači da centralna banka ne može davati kredit. Ona ne može kreditirati državu, odnosno pokrivati njen budžetski deficit ni na koji način.

Centralna banka ne može vršiti uobičajenu funkciju kreditora poslednjeg utočišta jer ne može davati komercijalnim bankama kredit za likvidnost niti kredit za bilo koje druge namjene.

Zakon osigurava nezavisnost centralne banke. Od instrumenata monetarne politike centralnoj banci su na raspolaganju samo obavezne rezerve. Centralnoj banci je zabranjeno obavljanje operacija na tržištu novca. Budući da ne odobrava kredite ,ona ne određuje ni diskontnu stopu niti na bilo koji drugi način utiče na nivo kamatnih stopa u ekonomiji.[4]

1.      SPROVOĐENJE MONETARNE POLITIKE, CILJEVI I SREDSTVA

Monetarna politika pored uticaja na  novčanu masu i  kamatne stope u velikoj mjeri utiče i na nivo ekonomske aktivnosti ,a samim tim i našeg blagostanja. Kada govorimo o instrumentima monetarne politike važno je izdvojiti 6 osnovnih:

·        Visoka stopa zaposlenosti

·        Privredni rast

·        Stabilnost cijena

·        Stabilnost kamatnih stopa

·        Stabilnost finansijskih tržišta

·        Stabilnost na deviznim tržištima

Ukoliko je nezaposlenost visoka to izaziva loše stanje u društvu, a stopa kriminala raste. U slučaju velike nezaposlenosti privreda se suočava ne samo sa ljudima već i resursima koji nisu u funkciji (zatvorene fabrike i oprema koja nije u upotrebi), a sve to bitno utiče na smanjenje proizvodnje (manji GDP). “Visoka stopa zaposlenosti , kao jedan od ciljeva, ne bi trebalo da podrazumijeva da je stopa nezaposlenosti nula, već da je ona bar nešto iznad nule i u skladu sa punom zaposlenošću, tj. situacijom  kada je tražnja za radnom snagom jednaka ponudi radne snage.”[5] To se naziva prirodnom stopom nezaposlenosti.

Stalan privredni rast usko je povezan sa visokom stopom nezaposlenosti. Kada je  stopa nezaposlenosti niska, poslovne organizacije će prije investirati u kapitalna dobra radi poboljšanja produktivnostii privrednog rasta.

Kreatori moderne politike  u SAD-u posljednjih nekoliko decenija  svjesni su socijalnih i ekonomskih posljedica inflacije i više su zainteresovani za stabilan nivo cijena. Rastući nivo cijena (inflacija) dovodi do neizvjesnosti u privredi koja može da ugrozi privredni rast. Inflacija u velikoj mjeri utiče i na socijalno stanje države.

Fluktuacija kamatnih stopa može da dovede do neizvjesnosti u privredi i da oteža planiranje. Zbog toga je poželjna stabilnost kamatnih stopa. Rast kamatnih stopa utiče na negativan stav prema centralnim bankama. Npr. fluktuacije kamatnih stopa smanjuju zainteresovanost za kupovinu i otežavaju kupcima odluke kada da kupuju, a firmama otežavaju planiranje proizvodnje.

Za centralnu banku veoma je važno promovisanje stabilnog finansijksog sistema, u kome se izbjegavaju finansijske krize. Na stabilnost finansijksih tržišta utiče i stabilnost kamatnih stopa. Kod dugoročnih obveznica i hipotekarnih kredita porast kamatnih stopa dovodi do velikih gubitaka koji mogu izazvati propast finansijskih institucija koje njima raspolažu.

U zemljama koje zavise od spoljne trgovine, stabilnost deviznih tržišta ima veliki značaj. Vrijednost dolara u donosu na ostale valute postala je veoma bitna za Fed. Porast vrijednosti dolara  čini američku indrustriju manje konkurentnom od drugih, a pad vrijednosti dolara stimuliše inflaciju u SAD-u.

Centralna banka želi da ostvari određene ciljeve, kao sto su stabilnost cijena uz visoku stopu zaposlenosti, ali na njih nema neposredan uticaj. Svaka centralna banka primjenjuje različitu strategiju monetarne politike, različito utiče na varijable koje postoje između instrumenta koji su joj na raspolaganju i postavljenih ciljeva.

ZAKLJUČAK

Uloga monetarne politike u savremenim uslovima ogleda se u pružanju adekvatne monetarne podrške ostvarenju ekonomskih ciljeva, prije svega privredne stabilnosti. Privredna stabilnost ne postoji ako uz stabilne cijene i kurseve nema visokog procenta zaposlenosti i visoke iskorištenosti proizvodnih kapaciteta. Često se monetarna politika sukobljava sa zahtjevom ubrzanog razvoja i politike finansiranja deficita javne potrošnje.

Monetarna politika ima svoje ciljeve a to su: da omogući stabilnost cijena, uravnoteži platni bilans i punu zaposlenost.

Dugoročni ciljevi (strateški) usmjereni  su ka razvoju koji se ogleda u ostvarivanju optimalne stope privrednog rasta, ostvarivanju optimalne stope zaposlenosti, stabilizovanju vrijednosti novca ...

Ako je usmjerena na povećanje ponude novca monetarna politika se smatra ekspanzivnom, a restriktivnom ako je usmjerena na smanjenje ponude novca. U maloj otvorenoj ekonomija kao što je BiH  uloga monetarne politike postaje znatno kompleksnija iz razloga što svaka ekspanzivna i restriktivna mjera usmejrena na kontrolu inflacije, dohotka ili nezaposlenosti ima efekta na promet, uvoz , izvoz , a preko tgovinskog bilansa i na vanjski dug zemlje.

Monetarna politika najuže je vezana za njenu kreditnu politiku, jer regulisanje novčanog opticaja ne može se ograničiti samo na kontrolu gotovog novca, već i na kontrolu i regulisanje depozitnog novca, oročenih i drugih ograničenih depozita.

Monetarna politika je dio opšte ekonomske politike, dok je kreditna samo mehanizam za ostvarivanje ciljeva monetarne politike. 

Osnovni cilj monetarne politike je djelovanje na nivou dinamike privredne aktivnosti i to regulisanjem obima i strukture novčane tražnje- kroz adekvatno formiranje visine i strukture novčane mase. Tako monetarna politika postaje izuzetno aktivno sredstvo uz fisklanu politiku u vođenju stabilizacione politike.

LITERATURA

1.      Monetarna ekonomija - dr Novo Plakalović, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Srpsko Sarajevo, 2004. god.

2.      Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska tržišta – Frederic S. Mishkin,  University of Columbia , sedmo izdanje

3.      Monetarni sistemi – Novak Kondić, Banja Luka 2004.god.

4.      Internet

---

[1] http://www.scribd.com/doc/29894057/Diplomski-rad-Ljiljana-%C4%90oki%C4%87

[2] Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansisjka tržišta – Frederic S. Mishin, sedmo izdanje, 398. str

[3] Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska tržišta – Frederic S. Mishin, sedmo izdanje, 401. str

[4] Dr Novo Plakalović, Monetarna ekonomija, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Srpsko Sarajevo 2004.god.

[5] Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska tržišta – Frederic S. Mishkin, sedmo izdanje, 412. str